Zanzibar – više od tropskog raja

Zanzibar sam izabrala za destinaciju potpuno intuitivno, tada nisam poznavala nikoga ko je bio tamo, nisam gledala fotografije i nisam znala skoro ništa, a ipak sam znala da mi se jako ide baš tamo. Zbog čega to ne znam ni sada, ali znam da mi se potvrdilo (ko zna koji put jer više ne brojim) da duša i njeno nepogrešivo oruđe – intuicija ne greše.

Stoun Taun, Zanzibar, Tanzanija, Afrika. Sami nazivi u sebi već sadrže neku magnetsku privlačnost, bar za mene. Naglasila bih da na putovanja uvek idem u sopstvenoj organizaciji, što znači nemam unapred utvrđen plan gde ću spavati i koliko ću ostati. Za neke je to deo avanturističkog duha, za mene je to prirodno i ne umem drugačije. U svakom slučaju, radim kako osećam, a mislim da energija sa kojom krećemo na neko putovanje utiče kako će se stvari odvijati. Zbog toga na putovanja krećem čistog srca, otvorenog duha, spremna da im se prepustim sa puno poverenja i bez predrasuda.

Iako je prošlo više od godinu dana od putovanja na Zanzibar, osećam da tek sa ove distance mogu da budem potpuno svesna koliko je to putovanje bilo značajno za mene na emotivnom, ličnom, poslovnom i duhovnom polju. Ne mogu još uvek da se opredelim da li mi je jači utisak ostavilo ono vidljivo okom ili dušom.

Začini koji mirišu na ulicama Stoun Tauna, specifična vrata i ornamenti puni simbolike kao jedno od njegovih glavnih obeležja, boje i šarenilo u odnosu na tirkizni okean… Dani bez obuvanja obuće, osećaj bosih nogu na belom pesku, nasmejana deca koja, bosa, igraju fudbal na plaži sa zaraznim entuzijazmom…Skupljanje školjki, koje svojim oblicima, bojama i raznolikošću krase svaku plažu i skoro da ne dozvoljavaju da pogled ide ka okeanu…

Druženje sa kornjačama, majmunima i spasavanje crvene morske zvezde… Sve to mi je dao Zanzibar, a ja sam njemu zauzvrat ostavila deo svoje duše po koji ću se vraćati kad god me pozove.

Magija koja opija za ceo život

Nije lako opisati utisak koji je na mene ostavilo ovo ostrvo, jer imam osećaj, šta god da napišem, da mu dugujem više, tako da je ovaj putopis samo pokušaj da prenesem deo magije kojom me je začarao. Meni je tamo sve bilo po meri, a čini mi se da to nije samo subjektivni osećaj, nego da zaista svako može da pronađe nešto za sebe. Počevši od predivnih plaža Indijskog okeana na severu, preko uzbudljivih talasa koje krasi šarenilo kajt surfera na istoku, do neverovatnog izleta na kom možete saznati kako rastu biber, cimet, kardamon i drugi egzotični začini, kao i njihova lekovita svojstva.

Za one sa više avanturističkog duha na jugu se organizuje potraga za delfinima. Iako se ustaje pre svitanja za taj jedinstveni događaj, vrlo lako se razbudite kada vidite atmosferu kojom odiše mesto sa kog se kreće u potragu. Ribarski čamci koji su u jednom momentu u vodi, a već za nekoliko sati nasukani na pesak, zaista su nezaboravan prizor. Smejem se još uvek kad se setim svog šoka kada sam uvidela šta je „speed boat“ u koji smo se ukrcali kako bismo se susreli sa najdivnijim stanovnicima okeana. Delfini važe za najdruštvenija bića, ali to ne znači da će svakoga ko se upusti u ovu potragu obradovati svojim prisustvom, čime sve to samo dobija na dodatnom značaju, a uzbuđenje raste dok se kapetani čuju telefonom kako bi saznali u kom pravcu je najbolje da se usmere. Radost i lepota tog prizora ostavljaju veoma dubok trag u srcu, umu i duši. Prva reakcija – skačem u vodu sa njima,  druga i treća – hoću da to traje što duže i da se ponavlja što češće.

Kreativnost koja buja

Posle ovog susreta bila sam potpuno ispunjena i mislila da ne mogu biti srećnija, ali i tu me je Zanzibar iznenadio. Sasvim „slučajno“ upoznala sam vlasnika mesta u kom sam prespavala kako bih na vreme išla u potragu za delfinima. Raspitivala sam se za slike koje su me privukle, jer su odisale neverovatnom energijom i intenzitetom, i uspostavilo se da je upravo vlasnik njihov autor. Spontani susret i razgovor između dve osobe koje dele strast prema slikanju sam po sebi bio je izvor inspiracije, te nije ni čudno što smo u sledećem momentu, sa isto toliko lakoće naslikali zajedničku sliku. Zahvalnost i sreća su me preplavljivale, nisam ni mogla da poverujem šta se sve dogodilo od trenutka kada sam se probudila. Čak sam u nekom momentu pomislila da je možda istina da ko rano rani dve sreće grabi, iako nisam baš ranoranilac. Kao da to sve nije bilo dovoljno, moj poznanik je sliku skinuo sa unutrašnjeg rama i zapakovao je kako bih mogla da je ponesem kući za uspomenu.

Stoun Taun mi se toliko dopao da sam se vratila da provedem još koji dan u njemu. Krivudave uličice prepune su pijaca sa začinima, voćem, galerijama lokalnih slikara, suvenira i antikvarnica u kojima možete da ostanete danima i uvek da zapazite nešto novo i drugačije. Kameni grad svoju posebnost duguje istoriji, jer se za dve stotine godina vrlo malo promenio. Njegova autentičnost rezultat je preplitanja svahili kulture sa indisjkim, arapskim, persijkim, mavarskim i evropskim elemetima, te nije iznenađujuće što je pronašao svoje mesto i na UNESCO listi svetske kulturne baštine.

Boravak u gradu na ostrvu retko koga može da ostavi ravnodušnim, a ako vas nije tako lako osvojiti i za to postoji rešenje. U tom slučaju, možete iz Stoun Tauna da odete na Prison island, ostrvo koje je sagrađeno kao zatvor, a sada bi se malo njih bunilo ako bi ih zatvorili u tom parčetu raja. Umesto zatvorenika ostrvo su naselile džinovske kornjače na čijim leđima su ispisani brojevi godina. Kada se sretnete sa stopedesetogodišnjim bićima koja uživaju u životu, već je malo teže da ostanete ravnodušni.

Golicanje mašte

Još mnogo utisaka nije stalo u putopis, ovo je tek da vam se zagolica mašta i probudi želja da sami otkrijete kakve vas sve zanimljivosti čekaju ako izaberete ovu destinaciju. U momentu dok pišem ovaj putopis, Zanzibar me ponovo doziva, i jedva čekam da opet čujem “Hakuna Matata” u znak dobrodošlice, i saznam šta ću ovog puta dobiti od njega…